Gordana Stevanović iz Beograda: Još jedna pobjeda Centra „Herba“ nad anksiozno-depresivnim poremećajem

– Mislila sam, ako tu ne uspijem, dalje ne mogu pa nek mi oproste, sinovi, porodica, a i Bog – otpuhuje Gordana.

Sjedi ispred nas vesela, razdragana, rumena, čudimo se njenim riječima. Teško je prepoznati da je prošla kroz patnju. Odaje je tek poneki bolni uzdah na vrijeme koje je iza nje.

U braku je 30 godina. Muž radi kao privatni poduzetnik. Više je odsutan nego kući. A, i kada je kući, Gordana kaže da je odsutan. Nikada nije tu za nju i porodicu. Racionalan, konkretan, ponajviše bezobrazan, ne razumije potrebe drugih, njihove želje i potrebu za finom ljudskom riječju. Tako ga opisuje naša sagovornica. Problemi u braku počeli su još davno. Kada vraća film unazad kaže da se udala da pobjegne od kuće, od oca koji je sve bio osim otac. I danas nosi ožiljke od udaraca koje je primila, kako tjelesnih tako i duševnih.

– Šta da vam pričam, pakao od života. Ljudi sa strane su nas gledali kao sretan par. Suprug se trudio da zadrži taj neki nivo u društvu, a iznutra je bilo rasulo. Kamo sreće da sam otišla od njega kada sam bila mlada. Sada nemam gdje. Šutim i trpim. Prošle su godine kako mi nije prišao kao ženi – bez okolišanja se povjerila Gordana.

Prije nego je došla u Herbu nekoliko puta je ležala u bolnici, teške anksiozno-depresivne faze ostavile su traga i na fizičko zdravlje. Više od pola života provela je omamljena sedativima. Tvrdi kako posljednjih godina nije mogla ni hodati. Izgubila je snagu. Nije imala ni volje. Bolovi u kičmi, glavi, problemi sa stomakom, sve se samo gomilalo.

– Osjećala sam se kao starica na samrti, bez trunke života u sebi, bez tračka nade – kaže Gordana.

U potrazi za lijekom obišla je, tvrdi, pola svijeta. Muž joj to nije branio. Naprotiv, pasalo mu je da nije u njegovoj blizini. Ali, doktori nisu imali rješenja. Nisu imali pilulu života, pilulu volje, pilulu sretnog života.

– Ono što oni nisu uspjeli, uspjeli su u Herbi. Prvo sam se jedan dobar sat vremena isplakala. Nakon detaljnih pretraga, dobila sam biljne preparate. Ne znam zašto, ali sam čvrsto vjerovala da ću ovdje pobjediti barem anksiozno-depresivni poremećaj i barem se malo podići. Drago mi je da sam spas pronašla i našla baš u svom rodnom gradu.

Tako je i bilo. Nakon samo mjesec dana redovnog korištenja Naninih kapljica, ostalih preparata i tretmana, Gordanino stanje se poboljšalo. Vraćala joj se volja, snaga, nada u neke bolje dane. Iz mjeseca u mjesec stanje se sve više popravljalo. Mi smo razgovarali sa njom nakon šest mjeseci korištenja biljnih preparata i tretmana koje praktikuju u „Herbi“ i koje su peporučene Gordani. Sjedila je ispred nas puna života. I više od toga.

– Sada se osjećam kao djevojčica od 17 godina u tijelu 51-godišnjakinje. Puna sam energije i ne dam nikome više da me sputava. Sada se ni ja ne trudim oko supruga, živim svoj život i uživam u njemu. Postala sam hiperaktivna. Dan mi kratko traje za sve ono što želim napraviti. Poletna sam. Često me možete vidjeti i na planini, u šopingu, u društvu pozitivnih ljudi. Okrenula sam se i pomaganju drugima, upisala neke dodatne edukacije i pronašla puno novih aktivnosti koje me ispunjavaju. Polako slažem kockice i povezujem se sa samom sobom, sa niti koju sam davno izgubila.
Ne može naći riječi da zahvali osoblju Herbe. Svjesna je da su je spasili te koristi svaku priliku da i drugima preporuči njihove tretmane. Ona je dokaz da se nikada ne treba predavati.

– Puno je danas sumnjivih ljudi i raznih alternativaca. Odgovorno tvrdim da sam u Herbi pronašla profesionalizam i veliko znanje. Morate probati sa tim preparatima i tretmanima, vjerujte mi, spasite sebe od patnje – poručuje Gordana na kraju razgovora